Da ne zaboravim lozinku evo me sa postom i bockavom ljepoticom..Fotografije su vlasništvo moje sugrađanke Duške M.

izlazak sunca u 05:45 photo moja malenkost prije jutarnje kavice..

Jutro.Drvored prazan.
Krošnje zelene.
Nema nikoga.
Gdje su ljudi koji su ovdje
bili i koji će još biti?
U drvoredu nikoga.Samo ja.
Na klupi sjedim,sam i čekam.
Djevojko moja,gdje si?

Dragutin Tadijanović
21.06.1923.

I dođe dan
kada u grlu
zastane glas.
Tišina strepi
misli se roje
došao je dan
da zatvorim
dvore svoje.
Opet jednom
ne znam točno kada
otvorit će kantunal vrata.
Hvala svima
koji me se sjete
pa tiho kao ptice
u moje dvore slete.
Zdravi i veseli bili.

30.11.2010.

U lišće se skrio,ali ga je budno oko Ivana Peše objektivom uhvatilo.

Ivane,od srca hvala i za ovo ljepotu.

Kao što ste nam se neprimjetno prikačili na blog s vašim prijedlozima šta da čitamo,tako bi bilo lijepo od vas da odgovarate na mailove koje vam uputimo.
Čudno je to kako na neke neobavezne stvari odmah obratite pažnju,a ostalo jednostavno ignorirate.
Ljudi vam odlaze s Blogera,a vas kao da uopće nije briga.
Je,ili nije!?
Kako uopće znati kada se ne oglašavate.

Molim vas,obratite pažnju na mailove.Odgovarajte na njih.Dajte da osjetimo da vam je stalo do nas.
Hvala.

photo moja malenkost

Ponosna  je dalmatinska stina,a još ponosnija maslina.

 Plodovi planike – maginje su okrugli, debljine oko 2 cm, narančasto – crveni, a crvenkasta kora im je bradavičasta, točkasta slična vrtnoj jagodi ili kori na plodu Liči - ja. Plodovi dozorijevaju u listopadu, kada počinju mijenjati boju iz zelene u žutu, narančastu i žarko crvenu. Taj se proces odvija postupno, tako da se plodovi počinju bojiti u različito vrijeme.

U isto vrijeme postupno počinje i cvat, pa se iz bijelih grozdova razvijaju cvjetovi slični vrijesu koji su zanimljivi za kukce, posebice pčele, koji ga veselo oblijeću, jer u to doba nema cvijeća koje daje med.

Kod planike je vrlo zanimljivo da ima istovremeno zrijuće plodove i bijele cvjetove, koji će se u razdoblju od jedne godine oblikovati u zrele plodove. Crveni zreli polodovi su ukusni i sadrže veliku količinu vitamina C, mogu se jesti ušečereni, a kada su već mekani, sadrže i izvjesnu količinu alkohola, stoga uživanje veće količine takvih plodova može prouzročiti i laganu opijenost. Stoga ih preporučam za izradu likera, šerbeta i marmelade.

Tekst sam uzela sa stranice vinogradarstvo.com ,a za ove posebne fotografije  zaslužan je IVAN PEŠA.Od srca mu zahvaljujem.

...ali kad te u daljini ugledam,

prelazim na drugu stranu,protivnu,

gdje me nećeš opaziti

između prolaznika mnogih.

Pred tobom se skrivam

za uglove ulične

ili za široka stabla.

U noći,sanjam kako idem pored tebe.

/ Dragutin Tadijanović / 11.9.1923.

Jesen  odmara....photo by ane

Lišće žuto opalo sa grana.Zažutilo svaki kutak moga kantunala.Prije desetak dana još je šuškalo na granama,a sada se kupa u kišnim barama.Fotkice će reći vam sve,lijepi vam pozdrav od mene..







 

Procvjetala kadifa i zrele mandarine u vrtu okolo kuće materine...

Kao list smo na grani..
Lelujavi i šuškavi..
Pomalo nesigurni..
Preplašeni i drhtavi..
Kao list smo,
neveseo,svenuo..
Kao šuškava tišina
dozreli smo da nas život
lagano vodi niz rijeku..

Bilo je to kad smo razmišljali o tišini nastanka,tišini zanesenja između nas..Ja se
sjećam,a ti,znaš da pišem nešto,ali što!?
Pišem da ti utkam misao ispuhanu vremenskim vjetrom..
Znao si biti tužan kao i ja..Ja bih se bar nedosanjano naoružala strpljenjem,osluškujući
kako stari sat otkucava tko zna koju propuštenu uru..A,život ide,niz rijeku brza..Pitam se tko
mi to misao trza..Sat je prošao jedan,možda i dva otkada sam rekla,doći ću ja..
U oku ti zasjaji,nevjericu zamjenjuje ushićenje..
Tu sam..
Osmijeh nabaci na lice,evo tvoje sanjalice..

Jesen šumu polako presvlači.

Ponaša se baš kao krojačica prava.

Malo šije malo kistom šara.

Iz zemlje i lišća iznikle ljepotice prave.

Ponosno nam pokazala svoje crveno-bijele glave.

Ljepota je opasna,pazite prijatelji ova gljiva je otrovna.

Fotkice su stigle na moj mail,Darki hvala uz topli osmijeh.

Nit po nit,

niti tišine.

Stih po stih,

stihovi ljubavi.

Budi trenutak osmijeha.

Budi rijeka života.

Teci polako koritom punim.

Napajaj žedne i dalje bujaj.

Svaka poklonjena kap,

tebi je dan života.

Rijeko,ljubavi moja,

polako,ali sigurno uranjam

u tvoj vlažni,topli zagrljaj.

Svojom podatnošću grlim

tvoju vlažnost i stapam se

u veliko prostranstvo.

U more ljubavi.

- kantunal-

Večeras nemam baš mnogo snage za pisati duge riječi zahvale..Umorna sam od berbe..U jedno veliko i iskreno HVALA stavljam sve one koji su Kantunalu dali glas,kao i one koji ga čitaju,ali su odlučili nekome drugome dati glas..Uz riječi zahvale Kantunal vas pozdravlja uz jednu fotkicu iz svog današnjeg dana..Tu je i košara koju vam jesen dariva..

Uz Maticu zažutio je cvijet..Tako obično žut izrastao odmah uz put..Zelenilo Matice njemu baš paše,uz Hvala kantunal vam kiticom cvijeća maše..

Korpicu ovu jesen mi je dala da dam vama kao zahvalu iz Kantunala..

U granama lišće šušti.
To se vjetar igra s njim.
Zaplesala i ja s njima,pa
vijugam tamo i ovamo,razigrano.
Okrećem se,podižem i spuštam.
Nečiji dah sa zemlje
ne dozvoljava mi pasti.
Čiji li je to dah,čije misli.
Lebdim,nisam tu.
Mislima dodirujem nečije misli
grlim i osjećam se lijepo.
Putuju tako misli moje
sa željom da dodirnu  tvoje.
Putuju tako preko ravnica,preko gora
sudaraju se s valovima moga mora.
Zastanu,s vrbama pričaju
dok im ruse kose češljaju.
Na tom putu sretnu misli mnoge
zaigraju se,mišljenja razmjene.
Pitaju misli druge
kako je to kad se dvoje ljube.
Kakvi su dodiri tada
nježni kao lahor blag
strasni kao bujice rijeka poslije dugih kiša
smirujući kao tijelo kad utaži žeđ.
Volim u tišini slušati razgovor misli.
Volim te misli svoje.
Posebno ih volim kad dotaknu tvoje
sretna jer su iste boje.

- kantunal -

Svakog dana sunce zapada.Doći će dan
od kojeg će se znati:mene više nema.
Neće se ništa desiti što nije bilo
za moga vijeka.Mornari će ploviti
morima,vjetrovi će hujati žalostivo u granju.
Savijati će se dozrelo klasje k zemlji.
Voljeti će se mladići i djevojke.
kao što se prije njih
nikada nije volio nitko.
U jesen,kad voće dozrijeva,kad se beru
plodovi,prolazit će njih dvoje
Alejom ispred Sveučilišta;zatim će
šetati pod kestenima na Griču
držeći se za ruke,dugo,dugo
kao što se prije njih nitko
nije držao nikada.
Oni će sjesti na klupu
starinsku i spazit će oboje:na njima leži srebro
mjesečine.
(kako je negda počivalo na tebi i meni
u doba mlade ljubavi)
Prije neg se poljube
djevojka će šapnuti sjajnom mjesecu:

Sanjam li ili čitam pjesnika
koji je pjevao o mojoj ljubavi?

Dragutin Tadijanović,30.12.1955.

...i kada odemo svi jesen će i dalje mirisati...plodovima svojim neke druge duše darivati..Volim Tadijanovića jer puno puta mojom dušom zbori..A,i vas kantunal voli..

Na svakom koraku

primjećujem šuškavicu

dragu.

Ostavlja nam

list do lista.

Na opalom lišću

kapljica blista.

Jesen nam

lišćem priča.

Nježna i umiljata

pjesma je njena

dok od lišća

postelju sprema.

Zbog Anjinog

ispruženog dlana,

dvije voćke nađoše put

do kantunala.